Šarganska 8-ca
-
- Vajenec
- Prispevkov: 34
- Pridružen: 26.02.2009, 17:09
- Kraj: Pragersko - Ormož
Re: Šarganska 8-ca
Brez besed:
še je tega.....
še je tega.....
Re: Šarganska 8-ca
Dosta je više ćumura, prelazimo na jeftinu naftu!
Re: Šarganska 8-ca
Dosta je više ćumura, prelazimo na jeftinu naftu!
Re: Šarganska 8-ca
Tono, dober posnetek samo ne vem zakaj je v drugem vagonu največja gužva.
PORED M-VOĐE I LOŽAČA NA LOK.
MOGU PUTOVATI NAJVIŠE 2 LICA
MOGU PUTOVATI NAJVIŠE 2 LICA
Re: Šarganska 8-ca
Aja, Aljoša, to misliš tistega, v katrem so trikrat sod menjali???
Dosta je više ćumura, prelazimo na jeftinu naftu!
Re: Šarganska 8-ca
... nekateri tudi v Ptujskem arhivu, katerega se @Tono že dalj časa uspešno izogiba!železocestnik napisal/-a: Načrti so...
LP _Borsig_
Pa fajn se še mejte!
Pa fajn se še mejte!
Re: Šarganska 8-ca
Še en moj friško naloženi filmček s Šargana:
Dosta je više ćumura, prelazimo na jeftinu naftu!
- železocestnik
- Strojevodja I
- Prispevkov: 9511
- Pridružen: 30.12.2007, 22:01
- Kraj: Ljubljana
Re: Šarganska 8-ca
Da Tono ne pozabi čisto na Šargan...
Spomini železničarja...
Kad je ćiro kroz Vardište pištao
Datum: 22.07.2008 22:00
Autor: Radoje Tasić
iz: http://www.glassrpske.com/vijest/7/plus ... istao.html
BOŠKO Jevtić iz sela Staniševca punih četrdeset godina je radio na željeznici. Skoro deceniju proveo je u službi na željezničkoj stanici, na prugi uskog kolosijeka u Vardištu, na tada imaginarnoj granici između Srbije i BiH.
Iako je radni vijek završio na pruzi Beograd - Bar i ima stan u Beogradu, Boško je u Vardištu. U blizini trase stare pruge, izgradio je kuću u kojoj provodi penzionerske dane.
- Ovdje naviru sjećanja na garavog "ćiru", na njegove mašinovođe, ložače, konduktere, vozovođe, čuvare pruge, pružne radnike, skretničare, pregledače kola otpravnike ... - počinje priču stari željezničar. U detalje pamti doživljaje vezane za prugu i njegovo Vardište.
- Kad je građena pruga kroz Vardište prema Šarganu na njoj su radili samo majstori Ličani i Dalmatinci, a niko od seoskih momaka i ljudi nije ni nadnicu na njoj zaradio. Gazde brojnih familija, pa i one najsiromašnije, nisu dale svoje sinove da rade "barabske" poslove, jer su im morali na imanjima krčiti šume, kresati list, kositi, baviti se rabadžilukom i kiridžilukom, prisjeća se Boško.
Ovaj željezničar vedrog duha i bistra sjećanja priča, a i njemu su pričali, da graditelji pruge nisu mogli savladati planinskim masiv planine Šargan i kroz nju izgraditi prugu ili "štreku", kako ju je narod zvao. Onda je, kako kažu, car Franjo Josip rekao : "Može li gram zlata, gram kamena". "Može", rekli su graditelji. I Šargan je probijen i tako je nastala jedinstvena pružna petlja u svijetu Šarganska osmica.
Tada se u višegradskom kraju na sijelima o tome ovako pjevalo:
"Barabe su Šargan prokopale, sve za pivu i rakiju šljivu, sve za proju i konzervu koju..."
- Jedan od majstora Ličana koji su bili vični u obradi kamena Dane Dragosavac zagledao se u prelijepu Mokrogorku, oženio je i zauvijek ostao u Mokroj Gori. Njegovi sinovi Beli i Tomislav žive u Užiicu i svarate ponekad u rodnu kuću pored sad obnovljene pruge u mokrogorskoj dolini, priča Boško.
Ali kad je završena trasa pruge od Višegrada preko Vardišta i Mokre Gore do Užica seoske gazde su popustile pa su sinove dale da im budu željezničari. Na željeznici su bile velike plate za to vrijeme pa se u selu govorilo "S tom kućom se ne može naduravati - ima željezničara". Skoro iz svake porodice oko pruge po neko je radio na željeznici ako ništa drugo onda kao pružni radnik na održavanju trase.
- Poslije Drugog svjetskog rata za željezničare su to bila sretna vremena. Kroz Vardište su dnevno prolazila po 24 voza, što putnička što teretna. Ovdje je lokomotiva parnjača "primala" vodu na napojnici, a u Višegradu se "namirivala" ugljem. Bilo je milina pogledati kako "ćiro" brekće uz Šargan, kako kompoziciju ponekad voze dvije mašine zvane "potiskivalica" i "zaprežna", priča sa zanosom stari željezničar Boško.
Kad bi takvu kompoziciju dvije lokomotive izvukle na Šargan, koje bi prošle kroz tunel Aleksandra kralja dug 1666 metara, jedna od njih bi se sa željezničke stanice Šargan - Vitasi okretala i vraćala nazad u Višegrad koji je bio važan željeznički čvor.
Upeglane, dotjerane i utegnute željezničare, jer su propisi to zahtijevali, najveći posao je čekao kad je drug Tito prolazio vozom prugom.
- E tada su njom od Užica do Višegrada i dalje išle tri kompozicije, tri voza jedan za drugim u razmaku od pola kilometra. Nikad se nije znalo u kojoj je predsjednik, a željezničari su, danima prije tog događaja, provjeravani i preraspoređivani. Čak se i kolona oko pruge na cijeloj dionici prolaska vozova čistila od šiblja, krečili se tuneli, fasade na kućama i željezničkim stanicama... prisjeća se Jevtić.
Boško je pun anegdota u vezi sa prugom i njene željezničare. Oni su, kaže ovaj penzioner bili "silni i bijesni, imali su dosta para u novčaniku, pa su često zbijali šale na svoj i tuđi račun".
- Dođe jednom siromah Branko Stanojević u Vardište pomalo nakresan šljivovicom u prodavnicu da se namiri, a magare priveže za pružnu rampu koja je bila spuštena. Vidi to skretničar Ilija Vučićević, pa polagano, iako to nije smio po propisima, digne rampu. Nesrećno magare ostane da visi i njače da ga je čulo cijelo Vardište - uz smijeh ispriča Boško.
Stari željezničar izađe ujutro na balkon svoje kuće i gleda u obnovljenu trasu pruge od Vardišta do Dobruna. Želja mu je da bude putnik u prvom vozu, da osjeti ono čarobno jednolično kloparanje točkova na prelazima sa šine na šinu, štipanje dima u nozdrvama i poznati otegnuti melodični pisak parnjače dok grabi i brekće kroz krivine kanjonom rijeke Rzava prema Višegradu.
Spomini železničarja...
Kad je ćiro kroz Vardište pištao
Datum: 22.07.2008 22:00
Autor: Radoje Tasić
iz: http://www.glassrpske.com/vijest/7/plus ... istao.html
BOŠKO Jevtić iz sela Staniševca punih četrdeset godina je radio na željeznici. Skoro deceniju proveo je u službi na željezničkoj stanici, na prugi uskog kolosijeka u Vardištu, na tada imaginarnoj granici između Srbije i BiH.
Iako je radni vijek završio na pruzi Beograd - Bar i ima stan u Beogradu, Boško je u Vardištu. U blizini trase stare pruge, izgradio je kuću u kojoj provodi penzionerske dane.
- Ovdje naviru sjećanja na garavog "ćiru", na njegove mašinovođe, ložače, konduktere, vozovođe, čuvare pruge, pružne radnike, skretničare, pregledače kola otpravnike ... - počinje priču stari željezničar. U detalje pamti doživljaje vezane za prugu i njegovo Vardište.
- Kad je građena pruga kroz Vardište prema Šarganu na njoj su radili samo majstori Ličani i Dalmatinci, a niko od seoskih momaka i ljudi nije ni nadnicu na njoj zaradio. Gazde brojnih familija, pa i one najsiromašnije, nisu dale svoje sinove da rade "barabske" poslove, jer su im morali na imanjima krčiti šume, kresati list, kositi, baviti se rabadžilukom i kiridžilukom, prisjeća se Boško.
Ovaj željezničar vedrog duha i bistra sjećanja priča, a i njemu su pričali, da graditelji pruge nisu mogli savladati planinskim masiv planine Šargan i kroz nju izgraditi prugu ili "štreku", kako ju je narod zvao. Onda je, kako kažu, car Franjo Josip rekao : "Može li gram zlata, gram kamena". "Može", rekli su graditelji. I Šargan je probijen i tako je nastala jedinstvena pružna petlja u svijetu Šarganska osmica.
Tada se u višegradskom kraju na sijelima o tome ovako pjevalo:
"Barabe su Šargan prokopale, sve za pivu i rakiju šljivu, sve za proju i konzervu koju..."
- Jedan od majstora Ličana koji su bili vični u obradi kamena Dane Dragosavac zagledao se u prelijepu Mokrogorku, oženio je i zauvijek ostao u Mokroj Gori. Njegovi sinovi Beli i Tomislav žive u Užiicu i svarate ponekad u rodnu kuću pored sad obnovljene pruge u mokrogorskoj dolini, priča Boško.
Ali kad je završena trasa pruge od Višegrada preko Vardišta i Mokre Gore do Užica seoske gazde su popustile pa su sinove dale da im budu željezničari. Na željeznici su bile velike plate za to vrijeme pa se u selu govorilo "S tom kućom se ne može naduravati - ima željezničara". Skoro iz svake porodice oko pruge po neko je radio na željeznici ako ništa drugo onda kao pružni radnik na održavanju trase.
- Poslije Drugog svjetskog rata za željezničare su to bila sretna vremena. Kroz Vardište su dnevno prolazila po 24 voza, što putnička što teretna. Ovdje je lokomotiva parnjača "primala" vodu na napojnici, a u Višegradu se "namirivala" ugljem. Bilo je milina pogledati kako "ćiro" brekće uz Šargan, kako kompoziciju ponekad voze dvije mašine zvane "potiskivalica" i "zaprežna", priča sa zanosom stari željezničar Boško.
Kad bi takvu kompoziciju dvije lokomotive izvukle na Šargan, koje bi prošle kroz tunel Aleksandra kralja dug 1666 metara, jedna od njih bi se sa željezničke stanice Šargan - Vitasi okretala i vraćala nazad u Višegrad koji je bio važan željeznički čvor.
Upeglane, dotjerane i utegnute željezničare, jer su propisi to zahtijevali, najveći posao je čekao kad je drug Tito prolazio vozom prugom.
- E tada su njom od Užica do Višegrada i dalje išle tri kompozicije, tri voza jedan za drugim u razmaku od pola kilometra. Nikad se nije znalo u kojoj je predsjednik, a željezničari su, danima prije tog događaja, provjeravani i preraspoređivani. Čak se i kolona oko pruge na cijeloj dionici prolaska vozova čistila od šiblja, krečili se tuneli, fasade na kućama i željezničkim stanicama... prisjeća se Jevtić.
Boško je pun anegdota u vezi sa prugom i njene željezničare. Oni su, kaže ovaj penzioner bili "silni i bijesni, imali su dosta para u novčaniku, pa su često zbijali šale na svoj i tuđi račun".
- Dođe jednom siromah Branko Stanojević u Vardište pomalo nakresan šljivovicom u prodavnicu da se namiri, a magare priveže za pružnu rampu koja je bila spuštena. Vidi to skretničar Ilija Vučićević, pa polagano, iako to nije smio po propisima, digne rampu. Nesrećno magare ostane da visi i njače da ga je čulo cijelo Vardište - uz smijeh ispriča Boško.
Stari željezničar izađe ujutro na balkon svoje kuće i gleda u obnovljenu trasu pruge od Vardišta do Dobruna. Želja mu je da bude putnik u prvom vozu, da osjeti ono čarobno jednolično kloparanje točkova na prelazima sa šine na šinu, štipanje dima u nozdrvama i poznati otegnuti melodični pisak parnjače dok grabi i brekće kroz krivine kanjonom rijeke Rzava prema Višegradu.
»Problem z dejstvi je v tem, da jih je tako veliko.« Samuel McChord Crothers
Re: Šarganska 8-ca
ЖЦ, браво царе!
Ampak:
ponovno se organizira izlet na Šargansko osmico, in to od 05. do 09. oktobra 2011.
Vse podrobnosti najdete na naslednji strani:
http://www.zagon-trzisce.eu/sargan.htm
Par najbolj robustnih se nas je že prijavilo!
Lp,
Tono
PS: ŽC je tudi že dobil vabilo, pa nas zato kurbla s takšnimi besedili Samo ne vem, če ga bo žena pustila zraven
Ampak:
ponovno se organizira izlet na Šargansko osmico, in to od 05. do 09. oktobra 2011.
Vse podrobnosti najdete na naslednji strani:
http://www.zagon-trzisce.eu/sargan.htm
Par najbolj robustnih se nas je že prijavilo!
Lp,
Tono
PS: ŽC je tudi že dobil vabilo, pa nas zato kurbla s takšnimi besedili Samo ne vem, če ga bo žena pustila zraven
Dosta je više ćumura, prelazimo na jeftinu naftu!
Re: Šarganska 8-ca
Tule je nekaj napotkov. Bili smo sredi avgusta, tik pred gučo.
http://p.pavlin.si/2011/09/mokra-gora-in-sargan/
Zadaj za "motelom-postajo" intenzivno gradijo, pardon, zbijajo dva nova poslopja. Bojda bojo nove nastanitvene kapacitete.
LP,
Mare
http://p.pavlin.si/2011/09/mokra-gora-in-sargan/
Zadaj za "motelom-postajo" intenzivno gradijo, pardon, zbijajo dva nova poslopja. Bojda bojo nove nastanitvene kapacitete.
LP,
Mare
-
- Strojevodja I
- Prispevkov: 2161
- Pridružen: 17.08.2006, 8:57
- Kraj: Brežice
Re: Šarganska 8-ca: Odhod 23.09.2010
_Borsig_ napisal/-a:Resnično upem, da nima dostopa do Interneta in do http://www.vlaki.info !Brižitka 363 napisal/-a:Razlika je očitna
Če bo vidu TO sliko, bo padu v depresijo!
Potem pa ...
... bogi ostali prisotni!
-
- Pom. strojevodje
- Prispevkov: 66
- Pridružen: 10.02.2013, 0:54
Re: Šarganska 8-ca: Odhod 23.09.2010
Only fools never change!